Kako PM2.5 čestice stižu do mozga?
Kada govorimo o PM2.5 česticama, najvažnije je znati da su toliko sitne (trideset puta tanje od ljudske dlake) da naše telo nema prirodnu odbranu koja bi ih zaustavila. One do mozga stižu na dva načina:
- Direktno kroz nos (olfaktorni nerv): Udisanjem, ove čestice preko mirisnog nerva mogu dospeti do delova mozga povezanih sa pamćenjem, uključujući hipokampus, deo mozga zadužen za formiranje novih sećanja i učenje. Zbog toga se kod ljudi koji dugoročno žive u zagađenim zonama primećuju promene koje podsećaju na rane faze Alchajmerove bolesti.
- Putem krvotoka: Čestice kroz plućne alveole prelaze u krv, stižu do glave i tamo probijaju krvno-moždanu barijeru. Kada jednom prodru unutra, one izazivaju hronične upale i oksidativni stres, „trujući“ neurone i podstičući nakupljanje toksičnih proteina (amiloida i tau).
Glavni problem nije akutna izloženost, već činjenica da se ovaj proces odvija svakodnevno i godinama. Nesumnjiv je zaključak da dugotrajna izloženost zagađenom vazduhu predstavlja ozbiljan sistemski, neurološki rizik.
Brojke ne ostavljaju prostor za dilemu
Nauka je sada precizno izračunala rizik:
- Svaki porast zagađenja od samo 10 μg/m3, što je nivo koji se u urbanim sredinama često beleži tokom većeg dela godine, povećava rizik od demencije za 17%.
- Život na manje od 50 metara od prometne saobraćajnice povećava šansu za razvoj Alchajmerove bolesti za 12% u odnosu na one koji žive samo par stotina metara dalje.
Ako su čestice dovoljno male da zaobiđu prirodne barijere organizma, jedino efikasno rešenje je njihovo uklanjanje pre nego što dospeju u telo.
Kako HEPA filter „hvata“ neuhvatljivo?
HEPA filteri ne funkcionišu kao klasična, izuzetno gusta mreža koja mehanički „prosejava“ vazduh. Njihova efikasnost zasniva se na složenoj strukturi nasumično isprepletenih staklenih vlakana, raspoređenih u svim pravcima, koja stvaraju trodimenzionalni mikroskopski lavirint. Vazduh kroz taj lavirint prolazi relativno slobodno, ali čestice u njemu bivaju zadržane usled više fizičkih mehanizama koji deluju istovremeno.
Ti mehanizmi su:
- Presretanje (Interception): Čestice koje prate tok vazduha bivaju zadržane kada prolaze dovoljno blizu vlakna filtera. U tom trenutku, usled intermolekularnih sila, dolazi do njihovog vezivanja za vlakno i trajnog zadržavanja.
- Inercijalna impakcija (Udar): Veće i teže čestice, zbog svoje mase i inercije, ne mogu precizno da prate zakrivljene linije strujanja vazduha unutar filtera. Umesto toga, one nastavljaju pravolinijsko kretanje i direktno udaraju u vlakna, gde ostaju zarobljene.
- Difuzija (Brownovo kretanje): Najsitnije čestice ne kreću se pravolinijski, već haotično, usled stalnih sudara sa molekulima vazduha. Ovo nasumično kretanje značajno povećava verovatnoću njihovog kontakta sa vlaknima filtera, čak i kada su izuzetno malih dimenzija.
Zajedničkim delovanjem ovih mehanizama, HEPA filter efikasno uklanja širok spektar čestica različitih veličina, uključujući i one koje bi u suprotnom mogle dospeti duboko u respiratorni sistem. HEPA H13 filteri, kakvi se koriste u TherapyAir® uređajima, klasifikovani su kao medicinski stepen filtracije, jer zadržavaju 99,97% čestica veličine 0,3 mikrona i većih, što predstavlja najzahtevniju tačku filtracije.
Višestrukim potvrdama šta sve dugotrajno izlaganje zagađenom vazduhu nosi sa sobom, naša misija u kompaniji Zepter je da vas stalno podsećamo: U odsustvu efikasne filtracije vazduha, teret zadržavanja štetnih čestica pada na respiratorni i nervni sistem, pre svega na pluća i mozak. Sertifikovani uređaji TherapyAir® iOn i TherapyAir® Smart nude najmodernije višestepene sisteme filtracije, uključujući i jonizaciju vazduha.
Prevencija ne počinje u ordinaciji, već kvalitetom vazduha kojem smo izloženi svakog dana. Upravljanje kvalitetom vazduha u zatvorenom prostoru postaje deo odgovornog odnosa prema dugoročnom zdravlju mozga.
Živi bolje. Živi duže zdravo!